LUCERA d.o.o. poduzetnički inkubator Ludbreg koji je osnovan kao potporna institucija koncipirana tako da korisnicima s idejom pomogne u njihovoj realizaciji.

U posljednje vrijeme dokazali smo se uspješnima i u pisanju, prijavi i provedbi europskih projekata.

Stoga nimalo ne čudi da je upravo Lucera odabrana od strane Nacionalne agencije za mobilnost i EU projekte kao predstavnik Hrvatske na Digital, Inclusive and Green Innovation kontaktnom seminaru koji se održao na Islandu u razdoblju od 22.11. do 25.11.2021.

Sudjelovanje na događaju u potpunosti je financirano od strane Nacionalne agencije za mobilnost i EU projekte.

– Iz poslovnog stajališta svakako bih ocijenio događaj na Islandu vrlo uspješnim obzirom da smo ostvarili vrijedne kontakte i prilično detaljno definirali nekoliko projektnih prijedloga na kojima ćemo zajedno raditi. Bila je čast prezentirati Hrvatsku na ovakvom događaju – pojasnio je Robert  Majhen, predstavnik Lucere na spomenutom seminaru.

Uz hrvatskog predstavnika seminaru su nazočili oni iz Islanda, Litve, Luksemburga, Mađarske, Nizozemske, Norveške, Slovačke, Slovenije i Švedske. U Luceri očekuju kako će sudjelovanje na događaju rezultirati pokojom prijavom na Erasmus program.

– Obogaćen sam novim iskustvom, znanjem i energijom novih ljudi. Više od toga bi bilo zaista neskromno za očekivati. Kroz jednu vježbu definirao sam novo kao novu priliku za korištenje novih tehnologija kako bi ljude učinili boljima – zaključuje Robert Majhen te kroz putopisnu reportažu iznosi dojmove s dalekog Islanda.

DAN 0. – VIJEST

3. studeni 2021.

Naizgled sasvim običan dan u uredu. Iako ni jedan dan zapravo nije takav, ovaj je bio svakako posebniji.

Dolazi email u kojem nas organizatori s Islanda obavještavaju kako smo odabrani biti sudionikom DIG-I-Pact seminara.

Prekrasno iznenađenje. Tim više jer smo odabrani na osnovu dosadašnjeg rada i aktivnosti u Erasmus + projektima kao i out-of-box razmišljanju kojim pristupamo svakoj novoj projektnoj ideji.

Barem bih volio vjerovati da je tome tako 🙂

Kako ne radovati se posjeti takvoj zemlji.

Auroro, dolazim.

DAN 1. – DOLAZAK

Ni ovo putovanje ne započinje drugačije. Rano jutro…Zagreb…aerodrom…remen, sat, laptop, imate li nekih zabranjenih sredstava, COVID pass i za par sati (čitaj 6 sati leta sveukupno) preko Frankfurta slijećemo na Keflavik.

Island.

Jedinstven islandski jezik ima preko 100 riječi za vjetar. Nakon izlaska iz aerodroma i suočavanja s ovom prirodnom pojavom meni je na pamet pala samo jedna – wtf (odnosno 3).
Nikad nećemo napustiti ovaj otok.
Ispostavilo se na kraju da to uopće ne bi bio loš scenarij.

Organizatori seminara potrudili su se i poslali nam detaljne upute gdje, kamo i kako. To je uvelike olakšalo transport autobusom od aerodroma do Reykjavika. Autobusna stranica u glavnom gradu Islanda nikako ne odaje dojam da je glavna stanica, ali odiše šarmom mirnog i staloženog života. To je mjesto na kojem se po prvi puta susrećem s činjenicom kako Island nije jeftina zemlja. Ta spoznaja dolazi u obliku malenog peciva sa šunkom i sirom procijenjenog na  kojih 55kn. Nasuprot tome, energenti su jeftini, 99% svojih potreba za energijom pokrivaju iz geotermalnih izvora.

Sunce na Islandu u ovo doba godine izlazi u 10:15, a mrači se već oko 16 sati.

Mrkli je mrak kad po nas dolaze organizatori. Na prvu djeluju otvoreno srdačno i toplo. Sasvim suprotno od vremena koje nas je dočekalo.

Promatram ostale sudionike. To ionako svi radimo kad se po prvi put susrećemo s grupom ljudi. Djeluju isto tako istraživački kao i ja, no čine se kao ekipa s kojom bi se mogao odraditi produktivan brainstorming.

Mjesto u kojem smo odsjeli zove se Hveragerði. Do kraja putovanja uspio sam ispravno izgovoriti naziv. Gospođa s Islanda nas obavještava da je to mjesto zvano i kao “Earthquake city”. Mjesto poznato po potresima. Smirenim glasom odala je dojam da to nije nešto što bi nas trebalo brinuti.
Odlučujem da to bude moj izbor.

Naši domaćini su Helga i Margret. Glavni moderator i spiritum movens cijele priče je Paul. Paul Guest iz Škotske.

Dolaskom u hotel imamo cijelih 30 min za raspakiravanje i počinje prva seansa u obliku ice breaker događaja. Prema nazivu daje se zaključiti da će to biti inicijalno upoznavanje sudionika kroz formalno-neformalan pristup.

Iznenađuje me činjenica kako je većina sudionika iz sjevernih zemalja. To je potpuno suprotno pogrešnoj informaciji kojom sam do sada baratao da razvijene zemlje sa sjevera Europe nisu zainteresirane za Erasmus projekte.
Čak štoviše.
Ispostavit će se da postoji značajan interes, pogotovo prema partnerima koji u partnerstvo unose svježinu i kreativan način uporabe novih digitalnih tehnologija.

Ubrajam se u takve.

DAN 1. – RAD, RAD I JOŠ MALO RADA

Na stolovima nas dočekuju domaći proizvodi kao poklon. Island je jedna od ekološki najprihvatljivijih zemalja na svijetu. Stupovi islandskog gospodarstva su ribolov, topljenje aluminija i u zadnje vrijeme turizam.

Upoznavajući se s agendom seminara, vrlo jasno se zaključuje kako će raspored biti zgusnut i da će se tražiti konstantan angažman sudionika. Iz iskustva znam da su agende zapravo smjernice kako će neki dan izgledati i vrlo često se mijenjaju u hodu ovisno o postignutim rezultatima. Kroz prozor konferencijske hale gledam grijane vanjske bazene, snijeg pada. Razmišljam kako će aktivnosti planirane do 19 sati popodne biti gotove ranije i da će biti vremena nagraditi tijelo vrućom kupkom.

Uzalud.

Nakon inicijalnog upoznavanja i definiranja pravila, počinjemo s izlaganjima. Sudjelovao sam u podosta pisanja projektnih prijedloga i poznata mi je procedura. Potvrđuje se kako je potrebno studiozno pristupiti svakoj ideji. Jasno definirati osnovne ciljeve s brojčanim pokazateljima ukoliko je rađeno istraživanje tržišta kao i pokazati održivost projekta u smislu korištenja intelektualnih outputa i nakon završetka projektnih aktivnosti.

Pronalazak kvalitetnih partnera koji će zajedno razvijati projektnu ideju i sudjelovati u pisanju projektnog prijedloga je ključan. To je jedan od glavnih ciljeva ovog seminara. Bez lažne skromnosti mogu reći da smo kroz rad u grupi i konstantno sudjelovanje u raspravama kao i inovativne tehnologije kojima obogaćujemo projekte, učinili da kao LUCERA postanemo vrlo poželjan sugovornik i potencijalan projektni partner. Kreativan i inovativan pristup uostalom je točno ono što moj tim i ja radimo kod prijava projekata u kojima sudjeluje Grad Ludbreg – Grad koji je proglašen šampionom u povlačenju sredstava iz EU po glavi stanovnika u razdoblju 2013 – 2018.

Popunjavamo BINGO tablicu, glasamo crvenim i zelenim kartonima, izjašnjavamo se po pitanju važnih i manje važnih stvari, radimo u grupama, definiramo i smišljamo nove projektne ideje.

Zahtjevno je i očekuje se konstantan angažman.

Radni dio dana završava marshmalovima i špagetima. Sirovim špagetima. Odlična vježba za stvaranje timskog duha. Potrebno je bilo izgraditi što je moguće viši toranj i na vrh postaviti balon. Najviši toranj s najmanje uloženog “materijala” pobjeđuje.
Moj tim sastavljen od 4 momka je napravio najviši.
I preskup.

Nazvao sam ga Trump tower.

Za sam kraj dana odlazimo u obližnje mjesto Selfoss te na samom kraju u restoran kraj kojeg suklja podivljali gejzir. Peku kruh na njemu.

Od patuljaka još ni traga. Kao ni od Aurore.

Ne gubim nadu. Još jedan dan je pred nama.

DAN 2. – JOŠ MALO RADA I ODLAZAK

Vrijeme je da predstavimo projektne ideje koje smo razvili kao timovi. Radim na ideji s kolegicom iz Luksemburga i paralelno na ideji s kolegom iz Švedske. Prezentiramo obje i dobivamo pozitivno mišljenje od gurua Erasmus+ programa utjelovljenog u Paul obliku.

Popunjavamo do kraja BINGO tabelu te smo kao sudionici nagrađeni islandskim slasticama. Vrijeme je za završna slikanja i pozdrave. Sada smo se već dovoljno upoznali i rastanak pomalo neobično teško pada, no ostaje dogovor o daljnjem kontaktu i razradi inicijalno postavljenih projektnih ideja.

Velikodušno, islandski domaćini su nam omogućili da ostanemo dan duže ukoliko je potrebno s obzirom na raspored letova. O njihovom trošku. Krećemo prema Reykjaviku gdje ćemo provesti zadnji dan i noć. Putujemo po danu i ovaj put cijelim putem imamo priliku vidjeti vulkansko tlo bez ijednog drveta. Pokoji oblak pare iz gejzira pojačava nadrealan dojam. Monoton ali na čudan način nadrealno lijep.

Reykjavik.

Island je uvijek na ili blizu vrha kada je riječ o većini pokazatelja kvalitete života. i to se osjeti na svakom koraku. Island je najsigurnija zemlja na svijetu.

Šećući gradom pomalo se stječe dojam serije Život na sjeveru.

Sinergija sjevernjačke hladnokrvnosti i vikinškog genoma čini Islanđane vrlo interesantnim osobama za razgovor.

Gospođa u trgovini suvenirima, jedinog mjesta gdje sam vidio patuljka, trola i Auroru Borealis, veli da je prošlu godinu bila u Hrvatskoj. Naravno na našoj prekrasnoj obali. U većini slučajeva Hrvatsku povezuju baš s time.

Ne samo Islanđani. Razgovor sa svakim sudionikom započeo je na sličan način.
Bili smo kod vas na moru.
Ništa neobično.

Prava vrijednost Erasmus+ programa u svojoj suštini i jest networking i upoznavanje različitih kultura i običaja i s potvrdom toga vraćam se s Islanda.

Kažu da se posjet Islandu ljeti i zimi razlikuje kao da ste posjetili dva različita planeta.

Jedino što mogu reći – sjáumst aftur Ísland.

Ovaj članak ostvaren je uz financijsku potporu Europske komisije. On izražava isključivo stajalište njegovog autora i Komisija se ne može smatrati odgovornom pri uporabi informacija koje se u njemu nalaze.